Postoje mjesta na kojima se ne dolazi po za nešto i po nešto.

Dođeš jer ne znaš točno zašto.

Put traje duže nego što bi trebao. Nema prečaca. Nema signala. U jednom trenutku prestaneš provjeravati vrijeme. Onda prestaneš i razmišljati što si planirao.

Na takvim mjestima ništa se ne nudi. Nema izbora koji bi ti olakšao odluku. Nema objašnjenja koja bi ti dala sigurnost.

Gledaš.

More koje ne pokušava biti ništa drugo. Kamen koji ne skriva ništa. Tišinu koja nije prazna.

U početku tražiš nešto. Razlog. Smisao. Znak da si na pravom mjestu.

Onda to prestane.

Vrijeme prođe drugačije. Bez mjerenja. Bez potrebe da ga ispuniš.

Shvatiš da nije poanta u onome što dobiješ. Nego u onome što prestaneš tražiti.

I tada ono što je ostalo — bude dovoljno.